Ovaj projekat, nastavak je nastojanja Centra za antidiskriminaciju „EKVISTA“ da doprinese unapređenju položaja osoba sa invaliditetom kroz istraživanje, publikovanje, smanjenje stepena diskriminacije, osnaživanje ovih osoba da se bore za svoja prava i unaprjeđenjue kvaliteta njhovog života. Projekat se finansira sredstvima od igara na sreću.
Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori su svakodnevno diskriminisane, samom činjenicom da država još uvijek nije obezbijedila pristupačnost svim javnim objektima u kojima se pružaju usluge građanima, a posebno zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, centrima za socijalni rad, sudovima, ministarstvima i drugim organima, organizacijama i ustanovama. Nemogućnost pristupa informacijama, obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenim uslugama predstavlja ujedno i kršenje njihovih osnovnih ljudskih prava.
Pristupačno okruženje ključan je element u ostarivanju društva zasnovanog na ravnopravnosti, a to znači da je pristupačnost briga svih, a ne samo briga manjine. Ovaj problem treba posmatrati kao pitanje koje se tiče ljudskih prava osoba s invaliditetom i cijelokupnog društva. Socijani model invalidnosti podržava takav koncept smatrajući da je odgovornost društva da se uklone sve vrste prepreka koje postoje kako bi se osobama s invaliditetom osigurao ravnopravan pristup i učešće.
Jedan od problema sa kojim se suočavau osobe s invaliditetom je niska svijest društva o njihovimpravima, mogućnostima i potrebama. Slika koju je dugogodišnja primjena medicinskog modela stvarala o osobama s invaliditetom ostavila je u svijesti osoba bez invaliditeta brojne predrasude na osnovu kojih oni razmišljaju i ponašaju se prema osobama s invaliditetom, nerijetko vršeći diskriminaciju pojedinaca s invaliditetom.
Sa druge strane osobe s invaliditetom često nijesu upoznate sa svojim pravima zbog raznoraznih prepreka s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu. Posljedice za osobe s invaliditetom su višestruke. Šira društvena zajednica, odnosno pojedinci bez invaliditeta često ne znaju kako prići osobi s invaliditetom, kako komunicirati s njom, pružiti podršku/pomoć plašeći se da je ne povrijede ili na neki način izazovu neprijatnost. To samo po sebi nije dobro jer dovodi do teško otklonjivih posljedica kao što je to socijalna distanca, netolerancija, čak i segregacija.
Ovo povlači nesenzibilnost društva u cjelini prema OSI, što se manifestuje kroz donošenje odluka koje negativno utiču na ove osobe.
Stoga, projekat – Ka nediskriminaciji osoba s invaliditetom ima za cilj smanjenje stepena diskriminacije sa kojom se susrijeću osobe s invaliditetom, osnaživanje osoba s invaliditetom da se bore za svoja prava, kao i povećanje nivoa svijesti javnosti o ljudskim pravima osoba s invaliditetom, kroz podizanje svijesti, praćenje i predlaganje konkretnih aktivnosti koje će voditi u tom smjeru.
Ovim programom želimo da doprinesemo smanjenju socijalne distance između osoba bez i osoba s invaliditetom, informisanju osoba s invaliditetom o njihovim pravima, podizanju svijesti šire javnosti o pravima osoba s invaliditetom, kao i širenju kulture ljudskih prava uopše na način što ćemo organizovati dvije generacije Škole o ljudskim pravima osoba s invaliditetom.
Osim smanjenja socijalne distance želimo da doprinsemo i smanjenju diskriminacije sa kojom se osobe s invaliditetom susrijeću u svakodnevnom životu u vidu arhitektonske nepristupačnosti na način što ćemo odgovarajućim aktivnostima podsticati vlasnike/korisnike objekata u javnoj upotrebi da ih učine pristupačnim za osobe s invaliditetom.
Direktna ciljna grupa ovog programa su osobe s invaliditetom i osobe bez invaliditeta, kao i vlasnici/korisnici objekata u javnoj upotrebi, a indirektna ciljna grupa je društvo u cjelini.
Direktnu korist od rezultata ovog projekta imaće sve osobe s invaliditetom, prvenstveno zbog veće mogućnosti ostvarenja njihovih prava, što će takođe biti od velikog značaja i za društvo u cijelini.
Aktivnosti ovog projekta su:
1. Škola ljudskih prava osoba s invaliditetom
Cilj škole je upoznati polaznike/ce sa međunarodnim princima, instrumentima i dobrim praksama u oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom, domaćim zakonodavstvom i stanjem u oblasti prava osoba s invaliditetom, kao i stimulisanje učesnika/ca da se aktivnije uključe u borbu za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom. Predavanja na školi se održavaju jednom nedjeljno u trajanju od dva sata sa kratkim pauzama u periodu od tri mjeseca. Predavači na školi su eminentni stručnjaci, univerzitetski profesori, aktivisti za ljudska prava, treneri Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i drugi.
Obaveza je svakog učesnika odnosno učesnice da prisustvuje minimum 80% predavanja, i da u grupi ili samostalno napiše esej na zadatu temu, kako bi bio/la u mogućnosti da dobije sertifikat.
2. 6 koraka ka pristupačnosti i nediskriminaciji
Ova aktivnost se sastoji od šest koraka koji bi trebalo da dovedu do poboljšanja stanja u oblasti pristupačnosti. Ovo je metodologija koju smo razvili na osnovu dosadašnjeg iskustva i koju ćemo primjenjivati u budućem radu:
- Prikupljanje podataka o nepristupačnim objektima – putem web sajta gdje će biti postavljen poziv za prijavljivanje nepristupačnih objekata, putem e-maila i telefona.
- Informisanje vlasnika/korisnika o neophodnosti činjenja pristupačnim objekata u javnoj upotrebi kroz dostavljanje informativne brošure.
- Prećenje (monitoring) procesa prilagođvanja.
- Četvrti korak se odnosi na upozoravanje vlasnika da mogu da snose posljedice usljed nečinjenja pristupačnim objekta u svom vlasništvu, ukoliko se pokrene proces pred sudom. Istovremeno ovaj korak uključuje i obraćanje Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koji će pokrenuti odgovarajući postupak.
- Praćenje procesa pred institucijom Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kao i kasniji monitoring ispunjavanja preporuka dobijenih od Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
- Šesti korak podrazumjeva pokretanje sudskog postupka protiv vlasnika objekata u javnoj upotrebi zbog diskriminacije. Ovaj korak koji će se primijeniti ukoliko vlasnik/korisnik objekta u javnoj upotrebi ne preduzme odgovarajuće aktivnosti kako bi objekat učinio pristupačnim. Ovaj korak u sastavu ovog programa podrazumjeva samo pokretanje, a ne vođenje sudskih postupaka.