Centar za antidiskriminaciju „EKVISTA“, a povodom izvještaja Komiteta za prevenciju torture (CPT) i novinskih istupa povodom dijela izvještaja koji se odnosi na Zavod za djecu i omladinu „Komanski most“ želi da saopšti sljedece:

• Neprihvatljiva je upotreba sile čak i u „opravdanim“ slučajevima radi bilo čije zaštite. Metode vaspitanja i „obuzdavanja“ bilo koje osobe ne bi smjele biti takve da uključuju upotrebu neprimjerenih metoda.
• Posebno je problematično što se nehuman odnos prema osobama sa intelektualnim invaliditetom koje su smještene u ovoj instituciji, pokušava sakriti i negirati. Postojanje fotografije objavljene u Vijestima 11. marta 2010. godine u tekstu „Stranci naduvali stvari“ na kojoj se vidi maloljetni „šticenik“ ove institucije vezan za drvo u dvorištu bi trebalo da zabrine kompletnu javnost. Najbolje bi bilo tu zabrinutost da prepoznamo u stavovima nadležnog Ministarstva. Dok, bi zabrinutost nadležnih u ovoj instituciji trebala da rezultira ako ne ostavkom ono barem javnim izvinjenjem zbog ovakvih ekstremno nehumanih načina „brige“ o šticenicima.
• O seksualnim nagonima osoba s intelektualnim invaliditetom je neprihvatljivo govoriti kao o obliku devijacije. Svako ljudsko biće, ima želju za seksom, koja zbog stalne zatvorenosti u ovom slučaju, može rezultirati nepoželjnim i neprihvatljivim aktima, poput seksualnog uznemiravanja, koje je u institucijama zatvorenog karaktera često prisutno. Svakako treba pronaci način da se takvi problemi nikada ne ponove.
  Nadalje, nikako nije dobro navode pojedinaca/ki koji ukazuju na ovakve probleme karakterisati „netačnim i zluradim“, vec ih treba detaljno istražiti i na osnovu zaključaka do kojih se dođe preduzeti odgovarajuće aktivnosti.

Pozivamo nadležne organe da ispitaju odakle se u ambulanti Zavoda našao „taj prut“ koji nije „ta batina ili štap“ koji je „bio na vrhu ormara“ koji se pominje u izvještaju CPT-a, a koji prema navodima u prethodno pomenutom tekstu nije korišćen.
Svakako pozdravljamo aktivnosti ka poboljšanju uslova smještaja i boravka šticenika, te deinstitucionalizaciji koje su u toku. Međutim, pozivanje na strategije koje se donose neće samo po sebi donijeti poboljšanje, već je potrebno uložiti mnogo više truda u cijeli proces. Veći nivo otvorenosti i transparentnosti u ovom procesu svakako bi pomogao da se isti ubrza.

TIM CENTRA ZA ANTIDISKRIMINACIJU „EKVISTA“